vakuf7

Trebao bi samo sliku postaviti a piše mi se. Sreća se iznenada osmjehnula i jedan davni san se ostvario. Šošana i ja smo izišli u našem gradu 17 godina poslije. Ako nekoga interesuje osjećaj bilo je prelijepo. Trebalo je čitavih 17 godina da se ovako nešto desi. Sada veze nisu pokidane broj telefona je tu a osjećaji nikad nisu ni pokidani. Draga osoba je draga i poslije 17 godina. Ako nekoga interesuje kako izgleda,meni je lijepša nego prije. Promjena je dosta zreliji glas. Toliko sam zapazio. Kako je susret uticao na mene e to neka niko i ne pita.

Pored Vrbasa divota.Setao sam po nasem nasipu i vidio toliko ljepote.Odavno mi se moj grad nije ovako svidjao.Valjda sam pod utiskom sinocnjeg citanja Walt Whitmana.Kad god se dohvatim njega nekako mi i sunce sija jace.Uvlaci toplinu u kosti i pod kozu.U zadnje vrijeme nalazim vremena za svoja dva najdraza hobija.Setnja po okolnim brdima i citanje knjiga.Racunar mi ponovo sluzi kao sredstvo komunikacije.Moze se reci vracam se u normalu ako je to ikako moguce :-).Veliko zadovoljstvo mi pricinjava setanje okolinom.Uslikam poneki detalj i dodjem kuci prilicno vedar i osjecam da lebdim.Mozda to ima neke veze sa predproslim postom a mozda me priroda odmara.Nisam vise siguran.Za svaki slucaj svaki dan cu malo prosetati a pred spavanje malo citati.Cisto zbog uroka:-).

KAD PROCITAH KNJIGU

Kad procitah knjigu,glasovitu biografiju,
Da li je ovo (upitah se) ono sto autor naziva
ljudskim zivotom?
I tako ce netko ,kad ja umrem,opisati moj zivot?
(Kao da bilo tko zna ista o mome zivotu,
Kad i sam mnim cesto da znam malo, ili nista,
o mom stvarnom zivotu,
Tek par slutnja,nekoliko rasplinutih blijedih slika,
navjestaja
Koje treba,za vlastite potrebe,da nabacim ovdje.)

WALT WHITMAN

Teska rijec. U nasem jeziku se nekada puno upotrebljavala. Znacila je puno toga od politickog istomisljenika u socijalizmu do nama mladjim iskrenog prijatelja.U onoj nesreci koja se desavala mojoj zemlji od 1992 do 1995 saznao sam najblize sto cu ikada saznati sta ta rijec znaci. Imao sam strasno dobrog druga. Zvao se Ensar. Gotovo citav rat smo bili bliski. Slobodne dane smo zajedno provodili. Dijelili i pare i cigare ako smo ih imali. Bio je posebno duhovit momak. U svemu je vidio trunku humora pa i u prokletom ratu. Svi ponesto uzmemo od priojatelja a ja sam od njega njegov optimizam. Uvjek kad mi na um padne osjecam se bolje. Kao da sa neba salje pozitivne vibracije. Kad je jednom dosao sa terena pitao je majku Sanu moze li koliko smo sela zauzeli toliko piva i uvjek onaj osmjeh na licu i plavi cuperak u ustima. Rado se sjetim i cudno ali se sjecam lica. Obicno lica isceznu iz sjecanja ali njegovo meni nije nikada. Ako zasluzim raj a on je sigurno gore prepoznat cu ga od prve. Isto kao sto sam ga prepoznao u bugojanskoj mrtvacnici u kojoj to predvecerje tog dana i predvecerje rata nije bilo struje. To je bila zadnja bitka pred oslobodjenje naseg grada. Lezao je u zutoj vreci pored njega jos tri tijela. Mrkli je mrak uzimam upaljac i otkopcavam vrecu. Dok sam ugledao cizme znam sam da je on. Razlicite su bile. Dalje prema glavi idem i prepoznajem i prsluk ali idem i dalje nadam se da grtijesim i tada ugledam maramu crvene boje poklon od djevojke i onda u ustima plavi cuperak. Od tog momenta pa do z6grade komande brigade ne sjecam se najbolje ni kako sam hodao. Usao sam i skrenuo do vezista. Dali su mi telefon da mu javim rodbini u susjednom gradu ali sam radi prisluskivanja morao reci da je teze povrijedjen. Dosli su ljudi i sluzbe za moral i rekli mi da moram kao njegov drug reci njegovoj majci sta se desilo. Trazio sam da me povezu sa moja dva druga da ih obavjestim i da ih zamolim da mi pomognu. Obojica mada su hrabri momci su mi rekli da oni to ne mogu. Tako ja njegov drug obavih taj najgori i najtezi zadatak u zivotu. Poslije toga zadatka sve je postalo prazno. Najvise srce.

Internet je cudna stvar.Kada pretrazujes nadjes ono sto trazis ako znas sta trazis.Ponekad ti se desi i da ono sto trazis nadje tebe.Meni se desilo.Na moju zalost ne znam datum kad me nasla ali najvaznije je da me nasla.Razgovor s njom me opusti.Valjda je to cilj razgovora.Razmjena misljenja malo duhovitosti i iskrene namjere.Mozda sam ja naivna budala ali lijepooka mi se uvukla pod kozu.Nekako me zbunila i postigla da mislim na nju.Normalan razgovor cuda cini.Pitao sam koja joj je najdraza pjesma i sada samo tu pjesmu satima slusam.Sada je tri sata ujutro ali ja i dalje slusam tu pjesmu.Pjesmu ne razumijem ali mi lijepo zvuci.Pjesma se zove "Dumka na Dwa Serca".Sliku pogledam i pomislim daleko je ali srodna dusa.Opet moram reci da djevojka ima sarma i da je do mene dosla slucajno preko interneta ali njena najdraza pjesa zvuci toliko dobro.Mada ne razumijem o cemu se radi nekako se ta pjesma uvukla u moje srce.Lijepa lagana balada koja u kombinaciji sa njenom slikom budi mastu.Neka meni moje maste.Uz neke slike iz njenog grada mogu zamisliti i setnju i odlazak u njen najdrazi kafic.Sve ide na krilima maste.Za sve su krive lijepa oci i prelijepa pjesma.Kako sve izgleda jednostavno na krilima maste.:-)

Citanje njegove knjige SNIJEG me pravo prestrasilo.Valjda mi je docaralo Tursku i njen sekularizam ali i drugu suprotstavljenu stranu islamizam.Toliko je dobro docaran i jedan i drugi radikalizam da sam shvatio da treba ako hoces uspjeh pomiriti radikalizme.Naci se negdje na sredini inace ti prijeti kataklizma.Vidi se sukob u kome nema niko u pravu i niko u krivu.Unaprijed su oba tako suprostavljena osudjeni na propast.Ta podjela prijeti i nama Bosnjacima sa pojavom Vehabija.Svako odstupanje od tradicije je podjela koja vodi kataklizmi i radikalizmima.Apsurdno je to da su stavovi nepomirljivi.Ja kao tradicionalni Bosnjak njih smatram radikalima a ne trudim se puno da svatim njihovu pricu a oni zele da svojim ucenjima da uzdrmaju temellje mog tradicionalizma.Neku noc kod mene u kafani mi jedan od njih rece da je u jednom Hadisu napisano da je dozvoljeno rezanje glava neprijateljima.Moja reakcija je mozda bila previse zestoka jer sam ja njega opomenuo da je tumacenje Kurana i Hadisa na njegov nacin neprihvatljivo.Iz Kurana ja crpim toleranciju i nepojmljivo mi je da je tako nesto dozvoljeno u mojoj vjeri.Mislim i znam da su tumacenja opasna al i moguca i uvjek kada nesto tumacim gledam da to tumacim sto pozitivnije.Njihovo tumacenje je da su vjernici samo oni koji vjeruju u Allaha a moje misljenje da su vjernici svi koji vjeruju u jednog Boga dakle Muslimani,Krscani,Hriscani,Budisti,Zidovi i neka mi oproste neki koje sam zaboravio.Knjigu bi preporucio svima da je procitaju ali samo pod jednim uslovom a taj je ni jednu rijec ili recenicu ne izvlaciti iz konteksta cijele knjige.Mene je nagnala na razmisljanje nadam se da ce i sve citaoce ovog djela u mojoj zemlji.

SJEĆANJA

Šta je život,

Ostatak sjećanja?

Što nas boli

A nismo krivi?

Nada umire

A nigdje sjaja.

Veceras samo po treci put gledao nastup gradskog hora i njihovo izvodjenje sevdalinki.Lijepo je kad neko doda drugu dimenziju sevdalinkama.Meni se uvijek posebno svidjaju stare pjesme obradjene na drugi nacin.Horsko pjevanje nekako sve dize na neki puno veci nivo.Najvise me dojmilo to sto ova ekipa strasno kratko postoji a onako profesionalno nastupa.To kao laik mogu pripisati samo talentu,trudu i zelji da se uradi nesto sto ce vrijediti.Samo one zene i djevojke znaju koliko su vremena potrosile da bi uradile nesto za ovu nasu malu carsiju.Imao sam heroje mjeseca i prije u svojim postovima ali za ovaj mjesec biram gradski hor Donji Vakuf.Neko ce pitati zasto.Objasnjenje je jednostavno to su sve zene i djevojke koje zive i rade u nasem gradu.Nema pomoci sa strane nema tutora iz neke vece carsije.Jednostavno ako tako smijem reci nas trud i nas znoj kako i ona ekipa koja je osvojila drugo mjesto na civitasovom takmicenju.

Vrlo lako uraditi.Kupis dvd i zamolis autora da dio tog dvd-a objavis.Svidi ti se pjesma.Izrezes taj snimak i postavis,ali ne pogledas sta si izrezao do kraja kad tamo neka umisljena zvjezda igra bosansko kolo.Onda se nadje autor koji zna birati rijeci i kaze ti da je iznenadjen tvojim neukusom biranja dijela njegovog autorskog djela.Svaka mi cast.

Tema koju bir ado izbjegao.Iz tog razloga cu pisati povrsno.Neki dan nam u gostima bili prijatelji iz Hrvatske.Upoznali smo se kao igraci o game-a.Pocela je polako prica ko je i gdje bio.Normalno sam s ponosom rekao gdje sam bio i protiv koga ratovao.Na drugoj strani je bio veteran njihove vojske koji je rekao da se skinuo kad su njegovi krenuli u Bosnu.Sad se ja pitam s pravom ima li taj haski sud ikoga da je pricao sa tim momcima koji su u tom trenutku kao vojska druge drzave dosli da ratuju protiv nas.Neko rece da je agresiju tesko dokazati.Pa ljudi covjek mi je sam rekao da je njegova jedinica iz sastava hrvatske vojske ratovala protiv nas u Gornjem Vakufu.Opet kazu nema dokaza.Nema smisla ta prica ali kad smo malo vise popili pocela je rasprava o politici koja je dovela do rata.Onda mi je on mrtav hladan rekao da smo mi pogrijesili sto nismo nastavili ratovati sa njima protiv Srba.Poslije mi je rekao da je cilj Hrvatske bio podjela Bosne.Covjek je govorio o podjeli priznate zemlje kao o sasvim normalnoj stvari a haski sud opet nema dokaza o agresiji.Jebem ti politiku.Kaze jadan meni da su mi dobro mislili oni sto su je htjeli podjeliti.Jadnik jadni.Toliko je istine rekao taj dan da nije ni svjestan da bi onako nesto izreceno na sudu bilo dovoljno da sam svoju zemlju osudi za agresiju.Najsmjesnije od toga je sto on u citavoj toj prici nije skonto koliko su njegovi stavovi nabijeni politikom i slusanjem nekih ispiraca mozgova u medijima njegove drzave.